Nakon iznimnog uspjeha prvoga, održan je i 2. hrvatski kongres o poremećaju spavanja u neurologiji u periodu od 16-18. svibnja 2024. godine u Osiejku. Kongres obuhvatio zdravstvene djelatnike koji svatko iz svoga područja mogu doprinijeti boljoj kvaliteti spavanja pa se tako na kongresu kroz interdisciplinarni pristup razgovaralo o cirkadijalnom ritmu, REM-u, narkolepsiji, fiziologiji respiracije, apnejama i ostalim patološkim oblicima spavanja i njihovoj međusprezi sa različitim neurološkim ali i mnogim drugim bolestima kako kod odraslih tako i kod djece. Raspravljalo se o utjecaju različitih poremećaja spavanja na kvalitetu života ali i važnosti detektiranja i pravovremenog prepoznavanja ovog problema s obzirom na specifičnost njegovog javljanja te utjecaju terapije na kvalitetu života neovisno da li se radi o farmakološkoj ili nekom obliku pomagala pri disanju. Na kongresu su sudjelovali predavači iz Republike Hrvatske, Njemačke, Velike Britanije, Srbije, Bosne i Hercegovine…

Medicinske sestre Klinike za neurologiju aktivno su učestvovale na kongresu izlažući pet istraživačkih radova i dva prikaza slučaja. Sestrinska izlaganja obuhvaćala su, između ostaloga, ova područja: transcutano monitoriranje CO2, manuelno skoriranje u dijagnostici, procjena znanja, praćenje i educiranje bolesnika sa poremećajima spavanja, zdravstvena njega djece oboljelih od onkoloških bolesti i utjecajem na spavanje, kvaliteta života, utjecaj poremećaja spavanja na seksualnu disfunkciju, međupovezanost poremećaja spavanja i neuroloških bolesti….. Unutar kongresa bila je i radionica „Škola polisomnografije“, ponajprije za medicinske sestre koji se svakodnevno bave dijagnostikom i poremećajima spavanja. Dileme povezane sa pripremom nalaza za liječničku interpretaciju svakodnevne su jer ne postoji jedinstveni obrazac „skoringa“ za pojedini poremećaj spavanja. Medicinske sestre se susreću s različitim poremećajima spavanja pa tako i mnogobrojnim situacijama u kojima iskustvo, znanje i vještine igraju važnu ulogu u pravilnom dijagnosticiranju pojedinog poremećaja spavanja te svojim radom direktno utječu na postavljanje pravilne dijagnoze. Zainteresirani liječnici, oni s iskustvom u medicini spavanja istakli su zadovoljstvo prikazanim sadržajem i objašnjenjima pojedinih spornih situacija te naglasili da bez vještina i znanja koje posjeduju malobrojne medicinske sestre u medicini spavanja, konačna dijagnoza ne bi bila relevantna i velik dio pacijenata ne bi dobio adekvatnu i potrebitu terapiju. Zbog specifičnosti rada u elektorencefalografskom laboratoriju i činjenici da unutar Republike Hrvatske nema puno laboratorija koji se bave ovom problematikom radionica je izazvala veliko zanimanje i odaziv medicinskih sestara- tehničara koje rade u navedenom laboratoriju.

Kongres je bio i prilika upoznavanja kolegica iz drugih kuća i razmijene specifičnih iskustava. Naglašavana je važnosti dodatnih/specifičnih edukacija za svako područje neurološke skrbi pa tako i poremećaja spavanja.