Dana 02. travnja 2024. godine obilježili smo Svjetski dan svjesnosti o autizmu.
Predavanje je na Klinici za pedijatriju održala Laura Anić, bacc. med. techn.

Autizam se smatra neurorazvojnim poremećajem. Prvi rani znakovi autizma javljaju se već u prve tri godine života te ostaju trajno prisutni. Sama bolest očituje se oštećenjima razvojnih područja kroz stereotipne oblike ponašanja, stereotipne aktivnosti i interese, socijalnu interakciju i komunikaciju. Autizam se često očituje sa širokim rasponom komorbiditeta: morfološka (makrocefalija), fiziološka (gastrointestinalni problemi i/ili problemi sa spavanjem) i psihijatrijska stanja (anksioznost). Farmakološka terapija za sada ne postoji, međutim, rana dijagnoza (12 do 18 mjeseci) te rana intervencija u kombinaciji s medicinskim intervencijama i multidisciplinarnim timom je vrlo korisna. Sama incidencija osoba sa dijagnozom autizma dramatično se povećala u posljednjih 40 godina, pogađajući otprilike 1:60 djece. Trenutno se autizam klinički dijagnosticira na temelju ozbiljnosti heterogenog popisa iz društvenog, komunikacijskog i bihevioralnog spektra, međutim, ne postoji
univerzalna standardizirana procjena za autizam. Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. travnja prema odluci Ujedinjenih naroda, već 17. godinu zaredom dok je cijeli mjesec travanj u nekim zemljama posvećen podizanju svjesnosti o poremećajima iz autističnog spektra.
Zajednicu treba osvijestiti da spozna kako je autizam doživotno stanje te da autizam podrazumijeva teškoće koje utječu na funkcioniranje osobe tijekom cijelog životnog vijeka, a one posljedično mogu smanjivati kvalitetu života. Stvaranje uvjeta za provođenje integracije djece sa dijagnozom iz spektra autizma, jest ne samo indikator osjetljivosti društva za prihvaćanje različitosti, već i potvrda humanog karaktera zajednice i modela demokratičnosti koji stvara i omogućuje uvjete za ostvarenje prava na primjeren i poticajni razvoj djece s dijagnozama iz autističnog spektra. Sve je više dijagnosticiranih osoba s autizmom, integracija u sustav obrazovanja je niska, a tranzicija u svijet odraslih otežana. Osim psihološke podrške, usmjeravanja te pravne podrške obiteljima, neizmjerna komponenta je i sama senzibilizacija javnosti o autizmu, u svrhu smanjenja stigmatizacije, a povećanja socijalizacije koja u konačnici vodi do potpune integracije u društvo.