Informacije za bolesnike

Ova stranica kreirana je za bolesnike i za one koji nisu medicinski obrazovani, s namjerom da Vam na razumljiv i jednostavan način pojasni:

Što je anestezija? (NA VRH)
Anestezija znači gubitak osjeta, pri čemu se može podrazumijevati samo gubitak svijesti ili samo gubitak osjeta boli, ili istovremeni gubitak i osjeta boli i svijesti. Što su anestetici? Anestetici su lijekovi koji svojim djelovanjem na živčani sustav izazivaju anesteziju. Za anestetike je značajno da imaju minimalno štetno djelovanje na ostale organe, a nakon prestanka djelovanja, funkcija živčanog sustava se vraća u normalu.
Koje su vrste anestezije? To su opća anestezija (inhalacijska, intravenska i rektalna) te lokalna anestezija (površinska, infiltracijska, regionalna, centralni blok i periferni blok). Opća anestezija je postupno, povratno smanjivanje funkcija središnjeg živčanog sustava koje uzrokuje najprije gubitak svijesti, zatim neosjetljivost na bol (analgezija), gubitak sjećanja na operaciju (amnezija), i na kraju mišićnu relaksaciju. Opća anestezija se postiže davanjem jednog ili, puno češće, istovremenim davanjem različitih anestetika. Prema načinu unosa anestetika u tijelo opću anesteziju dijelimo na inhalacijsku, intravensku i rektalnu.Opća inhalacijska anestezija je tehnika u kojoj anesteziju postižemo i održavamo anesteticima u plinovitom obliku, koji u organizam ulaze preko pluća. Najčešće se koristi mješavina anestetičkih plinova (kisik, dušični oksidul, izofluran ili sevofluran) koja u organizam dolazi kroz anesteziološki aparat, sistemom cijevi, u strogo kontroliranim uvjetima i pod budnim nadzorom anesteziološkog tima. Neposredni kontakt anestetičkih plinova i pluća postižemo postavljanjem plastične cijevi (endotrahealni tubus) u dušnik, ili putem maske koju držimo na pacijentovom licu. Kako bi postigli idealne uvjete za operaciju često uz anestetičke plinove dodajemo lijekove koji izazivaju mišićnu relaksaciju te lijekove koji izazivaju neosjetljivost na bol. Opća inhalacijska anestezija je najčešće primjenjivani oblik anestezije. Njezine prednosti su brzo postizanje željene dubine anestezije, lagano održavanje i kontrola, te brzo buđenje iz anestezije. Nedostaci i moguće komplikacije: blagi podražaj dišnih putova, prolazna bol u grlu i podražaj na kašljanje, te ozljede zubiju, usnica i jezika (kao posljedica postavljanja cijevi u dušnik), povraćanje i udisanje želučanog sadržaja što rezultira teškom upalom pluća (važnost strogog pridržavanja uputa o ne uzimanju hrane i tekućine prije anestezije !), mogućnost prisustva svijesti tijekom operacije, mučnina i povraćanje nakon anestezije. Opća intravenska anestezija je tehnika u kojoj anesteziju postižemo injiciranjem anestetika u venu. Prednost ove vrste anestezije je jednostavan i elegantan način primjene, te brzo uspavljivanje. Najčešće se koristi za uspavljivanje pacijenta prije inhalacijske anestezije, kako bi na taj način izbjegli moguće neugodnosti udisanja anestetičkih plinova. Kao samostalna anesteziološka tehnika često se koristi kod kratkotrajnih zahvata nakon kojih pacijenti brzo mogu ići kući (manje operacije, dijagnostičke pretrage, namještanje kostiju prije gipsanja i sl.). Glavni nedostatak ove metode je slaba mogućnost kontrole anestetika, jer jednom kad se anestetik da u venu njegova sudbina ovisi o sposobnosti organizma da ga razgradi i izbaci van. Moguće komplikacije: prolazno peckanje i bolnost duž vene u koju se injicira lijek, alergijska reakcija na anestetik koja može ići od blagog osipa do teške po život opasne reakcije (važnost upozoravanja Vašeg anesteziologa na svaku alergijsku reakciju koju ste do sad imali, posebno na alergijsku reakciju koju ste imali tijekom prethodne anestezije), prisustvo svijesti za vrijeme operacije, zbunjenost, euforija, poremećaj kordinacije, pospanost, mučnina nakon anestezije. Rektalna anestezija je tehnika u kojoj anesteziju postižemo primjenom anestetika u debelo crijevo. Koristi se rijetko, i to najčešće kod male djece. Lokalna anestezija je postupak kojim izazivamo neosjetljivost na bol određenog dijela tijela, pri čemu je pacijent budan ili lagano uspavan. Prema mjestu i načinu primjene anestetika lokalnu anesteziju možemo podijeliti na: površinsku, infiltracijsku i regionalnu. Površinska anestezija je tehnika u kojoj anestetik primjenjujemo na površinu tijela koja će biti operirana. Anestetik se nalazi u obliku kapi, spreja ili masti, a njegova primjena je gotovo uvijek u nadležnosti kirurga. Najčešće se koristi za male zahvate u ustima, nosu ili na oku. Infiltracijska anestezija je tehnika u kojoj se anestetik primjenjuje na mjestu i oko mjesta operacijskog zahvata, tako da će to područje biti bezbolno (utrnulo). Anestetik se primjenjuje injiciranjem na željeno mjesto i na željenu dubinu, te je također gotovo uvijek u nadležnosti kirurga. Primjenjuje se za manje operativne zahvate kao što su šivanje rane, odstranjivanje manjih kožnih i podkožnih promjena, operacija manjih preponskih kila, i sl. U nekim slučajevima, ako je to potrebno, uz lokalnu anesteziju može se dati neki lijek za smirenje ili uspavljivanje. U tom slučaju se pacijent nalazi pod anesteziološkim nadzorom (monitorirana anesteziološka skrb ili potencirana lokalna anestezija). Regionalna anestezija je tehnika u kojoj injiciranjem anestetika u blizinu živca ili leđne moždine izazivamo neosjetljivost na bol (blokadu) jedne veće regije na tijelu. Ovisno o mjestu primjene anestetika možemo je podijeliti na centralnu ili perifernu. Kod anestezije centralnog bloka anestetik uštrcavamo oko leđne moždine, te tako blokiramo prijenos bolnih podražaja do mozga. Ovisno o mjestu uštrcavanja centralni blok dijelimo na spinalni i epiduralni. Nakon davanja anestetika, u roku nekoliko minuta, pacijent počinje osjećati trnjenje ili toplinu u anesteziranom dijelu tijela, nakon čega slijedi gubitak osjeta boli i mogućnost pokretanja anesteziranog dijela tijela. Djelovanje anestetika traje 2 – 4 sata, nakon čega se postepeno počinje vraćati osjećaj i sposobnost pokretanja. Ako se slučajno dogodi da izvođenje ove vrste anestezije ne uspije, prelazi se na opću anesteziju. Spinalna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u tekućinu koja okružuje leđnu moždinu. Mjesto gdje dajemo anestetik se nalazi na donjem dijelu leđa gdje je mogućnost ozlijede leđne moždine minimalna. Ovisno o mjestu davanja i količini injiciranog anestetika određujemo visinu anestezirane regije. Spinalna anestezija se može primjeniti na gotovo sve zahvate na nogama, kukovima, zdjelici, donjem dijelu trbuha (uključujući i carski rez). Komplikacije ove vrste anestezije su veoma rijetke i prolazne. U oko 2-4% slučajeva nakon spinalne anestezije dolazi do pojave jake glavobolje. Da bi se to izbjeglo pacijenti moraju, nakon spinalne anestezije, ostati 24 sata ležati na ravnom i piti puno tekućine.Epiduralna anestezija je tehnika u kojoj anestetik dajemo u prostor između kralješka i ovojnice leđne moždine (epiduralni prostor). Ovom vrstom anestezije možemo anestezirati određenu regiju na trupu i tako je učiniti neosjetljivu na bol, dok je u ostataku trupa osjet očuvan. Također primjenom nižih koncentracija anestetika možemo blokirati samo osjet boli dok je mišićna snaga očuvana (što je iskorišteno kod bezbolnog poroda). Ako se u epiduralni prostor postavi tanka plastična cijevčica (epiduralni kateter) postoji mogućnost trajnog davanja anestetika te na taj način osiguravanje dugotrajne anestezije. Epiduralna anestezija se primjenjuje za zahvate na nogama, zdjelici, donjem dijelu trbuha, prsnom košu i plućima. Također se primjenjuje kao metoda trajnog uklanjanja boli kod pacijenata s malignom bolesti. Kod anestezije perifernog bloka anestetik uštrcavamo u blizinu živca ili živčanog snopa koji inervira određeni dio tijela. Ovom tehnikom možemo anestezirati puno manje tjelesne regije, npr. anestezija šake, ruke , ramena, stopala, noge. Regionalna intravenska anestezija (RIVA) je tehnika koja se koristi za anesteziju ekstremiteta (ruku ili nogu). RIVA se izvodi tako da se prvo zaustavi cirkulacija krvi u željenom ekstremitetu, zatim se u venu tog ekstremiteta injicira anestetik koji izlazi u tkivo i dolazi do živaca. Koju vrstu anestezije izabrati? Nakon što Vaš kirurg postavi indikaciju za operativni zahvat, te nakon što obavite sve potrebne prijeanesteziološke pretrage dolazite na operaciju. U sobi za premedikaciju se prvi put susrećete s Vašim anesteziologom, te nakon kraćeg razgovora s njim, on će Vam reći kojom ćete vrstom anestezije biti anestezirani. Ako postoji mogućnost više vrsta anestezije, najčešće Vam se ostavlja mogućnost da i Vi sudjelujete u izboru anestezije. Glavne smjernice pomoću kojih se anesteziolog odlučuje o vrsti anestezije jesu: bolest, lokalizacija, vrsta i trajanje operacijskog zahvata, Vaše prethodno zdravstveno stanje, lijekovi koje trošite, te na poslijetku Vaš izbor anestezije.

Što me očekuje na dan operacije? (NA VRH)
Pripreme za operaciju odvijaju se u danima prije operacije na matičnom odjelu ( laboratorijski nalazi, kupanje, brijanje operacijskog polja itd. ). Večer prije dana operacije, liječnik odredi sedativ da Vam omogući da se naspavate. Na dan operacije, odjelna med. sestra Vas u krevetu odvozi u dvoranu za premedikaciju. To je mjesto gdje Vas preuzima osoblje našeg Odjela. Anesteziološki tehničar u dvorani za premedikaciju Vam kontrolira tlak i puls. Ukoliko nemate postavljenu intravensku kanilu s infuzijom, anesteziološki tehničar će to uraditi na ovom mjestu. Najčešće se intravenska kanila postavlja u jednu od vena šake ili zapešća. Za vrijeme postavljanja, osjetiti ćete samo prolaznu, kratkotrajnu bol kroz nekoliko sekundi. Ovdje upoznajete i svoga anesteziologa koji će za Vas skrbiti tijekom operativnog zahvata. Kada imate osiguran venski put i postavljenu infuziju, u krvotok ćete dobiti lijekove koji će vas osloboditi napetosti i pripremiti Vaš organizam za operativni zahvat ( tkz. premedikacija ). Na poziv iz operacijske dvorane, anestezijski tehničar odvozi Vas do ulaza u operacijski trakt. Ovdje ćemo Vas premjestiti iz kreveta na operacijski stol. Na operacijskom stolu uvozimo Vas u operacijsku salu. Uz Vas su Vaš anesteziolog i anesteziološki tehničar koji preuzimaju brigu o Vama.

Kako ću se probuditi poslije operacije? (NA VRH)
Vjerojatno svaki bolesnik postavi sebi pitanje iz naslova. Sigurno da buđenje poslije operacije nije kao što se može vidjeti u filmovima i tv serijama. Isto tako, ovo razdoblje ne treba zamišljati kao nekakav košmar prožet nepodnošljivim bolovima. Kada se ovdje govori o buđenju poslije operacije, misli se na buđenje nakon operacije u općoj anesteziji. Razdoblje buđenja iz anestezije također je pod kontrolom Vašeg anesteziološkog tima. Ovo je isto tako vrijeme kada su moguće komplikacije ( nedostatno disanje, bol, nestabilnost krvnog tlaka npr. ). Individualno je koliko će trajati razdoblje buđenja. Netko će se probuditi nakon nekoliko minuta, netko će trebati duže vremena, a ukoliko je Vaša operacija kompleksna ili dugotrajna najbolje je da se Vaše buđenje odvija u Jedinici intenzivnog liječenja. Odluku o Vašem buđenju donosi anesteziolog koji je uz Vas tijekom operacije. Razdoblje buđenja započinje završetkom operativnog zahvata. Anesteziolog prekida protok anestezijskih plinova u smjesi zraka koji udišete tako da sada dišete čisti zrak, obogaćen s određenom koncentracijom kisika u njemu. Istovremeno, u krvotok dobijete lijekove koji u velikoj mjeri poništavanju djelovanje anestetika koji su još u vašem tijelu ( tkz. dekurarizacija ). Nakon toga, u krvotok dobijete i analgetik kako bi Vaše buđenje proteklo bezbolno. Sada se očekuje da se počnete buditi. Ovo razdoblje naši bolesnici najčešće opisuju kao nešto između sna i jave. Česti su opisi: «Čujem neke glasove iz daljine, a ne znam da li to sanjam. Ne znam što mi se dešava, gdje sam.» i sl. Prvo što ćete percipirati su glasovi anesteziologa ili anesteziološkog tehničara koji Vam govore da se budite, dišete, otvorite oči te Vas pitaju imate li bolove. Istovremeno, vjerojatno ćete postati svjesni da Vam nešto smeta u grlu i ustima. Naime, velika većina operacija u općoj anesteziji se radi tako da se preko usta ili nosa postavlja cijev za disanje u dušnik ( tkz. endotrahealni tubus ). Cijev za disanje koju imate biti će maknuta čim anesteziolog procijeni da je Vaše samostalno disanje zadovoljavajuće. Treba naglasiti da kada imate cijev za disanje ne možete govoriti, pa na upite i upute anesteziološkog tima odgovorite kimanjem glavom ili stiskanjem ruke. Vrlo je važno da slušate upute anesteziološkog tima jer ćete tako umnogome ubrzati Vaše buđenje. Pokušajte se koncentrirati na disanje i otvaranje očiju. Kada je Vaše disanje zadovoljavajuće anesteziolog će ukloniti cijev za disanje. Ubrzo ćete biti prebačeni u tkz. sobu za buđenje ( recovery room ) gdje se Vaše buđenje nastavlja. Vaše disanje i rad srca kontinuirano se prate pomoću monitora i uz prisutnost anesteziološkog tima. Sada bez cijevi za disanje možete upozoriti svoga anesteziologa ukoliko vas nešto smeta. Moguće je da ćete osjetiti manju bol u grlu ili nemogućnost govora kao posljedicu postavljene cijevi za disanje. Nemojte se brinuti. To je prolazna i kratkotrajna komplikacija anestezije. Od očekivanih prolaznih komplikacija koje možete osjećati nakon anestezije su mučnina i povraćanje. Razlog tome je mala količina anestetika koja je još prisutna u Vašem tijelu i koja, dok se ne eliminira iz tijela, može uzrokovati ove smetnje. Naglašavamo da ukoliko osjetite bol odmah upozorite prisutnog anesteziologa ili anesteziološkog tehničara! Nemojte čekati da bol postane nepodnošljiva! Nakon određenog vremena, kada anesteziolog procjeni da je Vaše stanje zadovoljavajuće biti ćete premješteni na bolnički odjel gdje ste ležali prije operacije. Ukoliko ste nakon operacije smješteni u Jedinicu intenzivnog liječenja, Vaše buđenje će se odvijati uz osoblje JIL-a na vrlo sličan način kao i prethodno opisan.

Da li će me što boljeti poslije operacije? (NA VRH)
Ovo je također jedno od pitanja koje se pita svaki bolesnik prije operacije. Sasvim je razumljiv strah od boli nakon operacije. Na strah od boli nakon operacije umnogome utječe ono što se čuje od drugih. Nerijetko su to preuveličavanja koja budućeg bolesnika doslovno paraliziraju od straha. Također, na pitanje o boli nakon operacije, bolesnik i od zdravstvenog osoblja često dobije informaciju da poslije operacije mora boljeti. Međutim, nakon operacije Vas ne mora boljeti. Niti odmah nakon operacije niti u danima nakon operacije. Važno je da upozorite osoblje da Vas boli i to odmah čim se bol pojavi. Bol je subjektivan osjećaj i nitko osim Vas ne može odrediti boli li Vas manje ili više. Nemojte prihvatiti odgovor da poslije operacije mora boljeti. Puno je lakše suzbiti bol kada je manja. Kada bol postane nepodnošljiva potrebno je puno više lijekova i vremena da se ublaži.. Razdoblje nakon operacije bez bolova omogućuje brži i uspješniji oporavak i sprečava nastanak komplikacija. Najčešći primjer je da bolesnik koji trpi postoperativnu bol, izbjegava duboko disanje, vježbe disanja i mobilizaciju nakon operacije što nerijetko vodi k upali pluća i produženom boravku u bolnici. Ukoliko vas boli operativna rana dok radite vježbe disanja ili dok ustajete, tražite lijek protiv bolova prije tih radnji. Ipak, ako osjećate bol samo dok kašljete, nema potreba za lijekom. Pomognite si tako da lagano pritisnete operativnu ranu i potom se nakašljete. Nemojte se bojati da će Vam se operativna rana «otvoriti» kašljanjem. Odmah nakon operacije moguća je bolnost u grlu i ustima. Razlog tome je što ste tijekom operacije imali cijev za disanje u dušniku. Ova bol je prolazna, nije intenzivna te obično ne zahtijeva intervenciju. Nakon operacije moguće je da ćete osjećati bol ili utrnulost u leđima i trtici. Razlog je taj što ste dugo ležali bez promjene položaja u operacijskoj sali. Ova smetnja obično nestaje nakon operacije kada se nekoliko puta promjeni položaj ležanja u krevetu. Osim toga, upozorite odjelnu med. sestru na smetnju. Masaža bolnog područja leđa ili trtice pridonijet će prolasku ove smetnje. Dakle, budite svjesni da umnogome sami utječete na to da li će Vas boljeti ili ne. Ukoliko imate dodatna pitanje o ovoj problematici, na našem Odjelu na raspolaganju Vam je Ambulanta za liječenje boli.

Što je Jedinica intenzivnog liječenja? (NA VRH)
Jedinica intenzivnog liječenja, ili skraćeno JIL, je Odsjek našeg Odjela gdje se liječe bolesnici koji zahtijevaju intenzivan nadzor i liječenje. To se omogućuje korištenjem razne aparature kojom je JIL opremljen te primjenom znanja i postupaka s područja intenzivne medicine i njege. Osoblje koje radi u JIL-a, liječnici i medicinske sestre/tehničari, osposobljeno je za rad s aparaturom i ima golemo iskustvo u liječenju ovakvih bolesnika. U široj populaciji JIL je poznat i pod izrazom šok-soba. U pravilu, Jedinica intenzivnog liječenja predstavlja najelitniji dio bolničkog stacionarnog liječenja gdje se pruža vrhunsko liječenje i zdravstvena njega. Iz toga razloga naš Odsjek intenzivnog liječenja često skrbi za bolesnike kojima je zbog bilo kojeg razloga ugrožen život. Međutim, ukoliko ste Vi nakon operacije prebačeni u JIL, ne mora značiti da ste životno ugroženi. Naime, mnogo je sigurnije za Vas da nakon dužeg, većeg operativnog zahvata budete smješteni na naš Odsjek gdje se razdoblje Vašeg buđenja i rani postoperativni period kontinuirano kontrolira. U svakom trenutku dana ili noći za Vas skrbi sestrinsko osoblje i jedan liječnik specijalist intenzivnog liječenja. Ukoliko osjećate bilo kakav problem ili imate pitanje u svezi Vašeg liječenja nemojte se ustručavati obratiti se našem osoblju. Mi smo ovdje zbog Vas, a ne obrnuto. Naročito naglašavamo da odmah signalizirate ukoliko osjećate bilo kakvu bol. Nemojte trpjeti bol do granice kada ona postane neizdrživa. Tada je potrebno puno više vremena i lijekova da se bol suzbije. U našem JIL-a svaki dan o Vama vodi brigu drugi liječnik specijalist intenzivne medicine. Isto tako, kod nas ne postoje klasične liječničke vizite kao na ostalim bolničkim odjelima. Vaše liječenje u našem JIL-a odvija se i u suradnji s liječnicima ostalih specijalnosti. Npr. liječnik koji Vas je operirao, doći će po potrebi obići Vas, previti operativnu ranu, eventualno predložiti našem liječniku intervenciju ili terapiju za Vas. Ukoliko je potrebno kod Vas učiniti ultrazvučnu pretragu, pozvati ćemo liječnika radiologa koji će Vas ultrazvučno pregledati. Ako nastupe određene komplikacije u radu Vašeg srca, vrlo brzo biti ćete pregledani od liječnika kardiologa koji će preporučiti odgovarajuću terapiju itd. Informacije o Vašem zdravstvenom stanju uža obitelj može dobiti svakodnevno od 11-12 sati i od 17-18 sati. Informacije se mogu dobiti usmeno ili telefonski ( 031-511-505 ). U istom razdoblju užoj obitelji nastojati ćemo omogućiti i posjetu. Posjete su uglavnom kratkotrajne ( 10 -20 minuta ), a ponekad, ukoliko izvodimo određenu intervenciju u JIL-a, nažalost nećemo moći omogućiti posjetu.

Čemu služi sve oko mene i moga kreveta u Jedinici intenzivnog liječenja? (NA VRH)
Premještaj u Jedinicu intenzivnog liječenja nerijetko za bolesnika i njegovu obitelj predstavlja zabrinjavajuće iskustvo. Bolesnik se često uplaši brojnih cijevi, kabela, konekcija, aparata i zvukova koji ga okružuju. Isto tako, bolesnikova obitelj kada ugleda svoga bližnjeg u ovakvom okruženju nerijetko smatra da je njegovo zdravstveno stanje iznimno teško bez obzira na informaciju koju dobije od liječnika. Na ovom mjestu pokušati ćemo ukratko približiti što je to što Vas okružuje u JIL-a. Važno je naglasiti da sva aparatura u JIL-a, Vama nepoznata, služi da pospješi i ubrza Vaš oporavak. Naravno, osoblje JIL-a osposobljeno je za rukovanje opremom, pa s te strane nemate razloga za brigu. Važno je preporučiti Vam da ne obraćate pozornost na zbivanja oko ostalih bolesnika. Jednostavno svoj boravak u JIL-a iskoristite za vlastito ozdravljenje. Nemojte se opterećivati događanjima oko Vas. Uz Vaš krevet u JIL-a, primijetiti ćete monitor pomoću kojega kontinuirano pratimo disanje, rad srca, krvni tlak, tjelesnu temperaturu te plinove u Vašem dišnom putu. Promatranje ovih parametara potpuno je bezbolno. Za praćenje rada srca ( EKG ), na Vašem prsnom košu biti će pričvršćeno 3 ili 5 kabela. Za promatranje kvalitete Vašeg disanja, na prstu ili uhu imati ćete mali senzor u obliku štipaljke koji je kabelom povezan s monitorom. Krvni tlak ćemo Vam kontrolirati najčešće pomoću manžete na nadlaktici. Manžeta je kabelom spojena s monitorom i samo mjerenje krvnog tlaka je automatizirano. Drugi način mjerenja krvnog tlaka je da Vam anesteziolog, dok ste uspavani tijekom operativnog zahvata, postavi kanilu u arteriju, najčešće u zapešću ili pregibu ruke. Pomoću odgovarajućeg sistema i kabela Vaš tlak kontinuirano pratimo na monitoru. Dok imate cijev za disanje, posebnom konekcijom i pomoću monitora promatramo plinove ( kisik i ugljični dioksid ), u Vašem dišnom putu. Za mjerenje tjelesne temperature, senzor u obliku tankog kabela postaviti ćemo ispod Vaših leđa dok ležite. Vrijednost temperature biti će kontinuirano prikazana na monitoru. Monitor je opremljen nizom alarmnih sustava koji zvučnim signalima upozoravaju na neko događanje. Nemojte obraćati pozornost na zvučne alarme s monitora, to je naš posao. Najčešće se radi o manjem tehničkom upozorenju. Vjerojatno ćete uz krevet primijetiti i veći aparat s pričvršćenim, prozirnim ili plavim plastičnim crijevima. To je respirator ili aparat za umjetno disanje. On služi da nadomjesti Vaše disanje, ukoliko je ono nedovoljno. Najčešće ćete se nakon operacije probuditi u JIL-a, imati ćete cijev za disanje ( endotrahealni tubus ) u grlu, a Vaše disanje će se odvijati uz pomoć respiratora. Kao i monitor, i respirator ima niz zvučnih, alarmnih sustava. Pokušajte se opustiti i ne obraćati pažnju na njih ukoliko se oglase. Znajte da je Vaše zdravstveno stanje, dok ste na umjetnom disanju, potpuno pod kontrolom. Iznad Vas primijetiti ćete jednu ili više raznih infuzija koje primate. Sve infuzije, kao i svi lijekovi koje primate, biti će dani preko vene. Za davanje infuzija i lijekova koristimo vene na rukama ( šake, zapešće i pregib ruke ), vene na vratu ( vena jugularis ) ili venu ispod ključne kosti ( vena subklavija ). U velikoj većini slučajeva, intervencije kojima se postavljaju venski putevi rade se kada ste uspavani tako da ne osjećate bol. Uz Vaš krevet moći ćete primijetiti i posebne aparate za davanje nekih vrsta infuzija i lijekova. To su tkz. infuzomati ( plavi aparati ) i perfuzori ( bijeli ili zeleni manji aparati ). Njima se služimo ukoliko kod Vas neku infuziju ili lijek treba dati strogo dozirano i kontrolirano. Nikako nemojte pokušavati ubrzavati ili usporavati Vaše infuzije. Takvim postupkom ugrožavate svoje zdravlje, a ponekad i život ukoliko je u infuziji određeni lijek koji trebate sporo dobivati. O brzini protoka infuzija brigu vodi naše osoblje. Ako Vaše stanje zahtijeva, dobivati ćete i kisik. Najčešće pomoću oksigenacijske maske ili katetera. Maska i kateter su spojeni s izvorom kisika iza Vašeg kreveta tankom cjevčicom. Oksigenacijska maska je prozirana i postavlja se tako da pokrije Vaš nos i usta. Oksigenacijski kateter se postavlja u Vašu nosnicu oko 1-2 cm duboko. Ovaj postupak nije bolan. Obavezan dio opreme oko Vašeg kreveta u JIL-a je aspirator ili sukcija. To je manji aparat s posudom i sistemom crijeva koji je postavljen na zidni držač. Ovaj aparat koristimo da, ukoliko je potrebno, iz vašeg dišnog puta uklonimo sekret i slinu. Ovaj postupak je neugodan za Vas, ali je nužan i vrlo brzo je gotov ( 5-10 sekunda ). Ukoliko je potrebno za Vaše liječenje koristiti ćemo i ostalu aparaturu i primjenjivati intervencije koje ovdje nisu spomenuti. Ukoliko imate dodatna pitanja slobodno nam se obratite.

Kada ću biti premješten iz Jedinice intenzivnog liječenja? (NA VRH)
Iz Jedinice intenzivnog liječenja biti ćete premješteni kada Vaše zdravstveno stanje više ne zahtijeva intenzivan nadzor i liječenje. To obično znači da zadovoljavajuće dišete, imate dobar tlak, rad srca bez smetnji, bubrezi Vam dobro rade, kontrolni laboratorijski nalazi su u granicama prihvatljivog i nemate značajnih bolova. Najčešće premještaje obavljamo tijekom prijepodneva, a nakon jutarnjeg liječničkog sastanka na kojem se odlučuje tko će biti premješten. Ukoliko situacija u JIL-a to zahtijeva ( hitan prijem jednog ili više bolesnika ), a Vaše zdravstveno stanje je zadovoljavajuće, moguće je da ćete biti premješteni na matični odjel u bilo koje doba dana ili noći. Odluku o premještaju donosi dežurni liječnik.

Što moram ponijeti sa sobom prije dolaska u ambulantu za prijeoperacijske preglede? (NA VRH)
Prijeoperacijski pregled (možda je točnije reći prijeanesteziološki pregled) je pregled koji mora proći svaki pacijent u KBC Osijek, koji će biti podvrgnut nekoj vrsti anestezije (najčešće se radi o bolesnicima koji idu na operacijski zahvat). Svrha ovog pregleda nije «maltretiranje» pacijenata i odugovlačenje s liječenjem, nego:
– upoznavanje s bolesnikovim trenutnim zdravstvenim stanjem, s kroničnim bolestima od kojih se liječi, s operacijama na kojima je pacijent eventualno bio, lijekovima koje pije, mogućim alergijama i sl.
– upućivanje pacijenta na dodatne pretrage kako bi se u potpunosti razjasnilo njegovo zdravstveno stanje, i, ako je to potrebno, odgodio planirani zahvat do poboljšanja općeg zdravstvenog stanja.
– upoznavanje i podučavanje bolesnika o opercijsko-anesteziološkim postupcima, rizicima i mogućnostima drugačijeg pristupa riješavanju njihovog problema.
– omogućavanje anesteziološkoj ekipi da, prema pacijentovom stanju, pripremi najbolju i najsigurniju anesteziološku tehniku, lijekove i monitoring.

Pregled se obavlja u našoj Ambulanti za prijeoperacijske preglede. Obavlja ga liječnik specijalist anesteziolog s višegodišnjim iskustvom u izvođenju anestezije. Prilikom pregleda trebali bi priložiti:

  1. Uputnicu Vašeg osobnog liječnika.
  2. Nalaz kirurga na kojem se vidi zbog čega idete na operaciju.
  3. Popratno pismo Vašeg osobnog liječnika u kojem će biti opisano Vaše trenutno zdravstveno stanje, kronične bolesti od kojih se liječite, lijekove koje pijete, teže bolesti od kojih ste se liječili, dosadašnje operacije, alergije. Ako se Vaš liječnik ne sjeti da napiše takvo pismo, bilo bi dobro da ga podsjetite i zatražite ga, jer na taj način možete uštedjeti vrijeme i izbjeći dodatne nepotrebne pretrage.
  4. Pretrage koje bi trebali obaviti prije dolaska u ambulantu:
    • a. Laboratorijske pretrage:
      – kompletna krvna slika (kod svih bolesnika)
      – ureja, kreatinin, kalij, šećer u krvi (ako ste stariji od 65 g., ako imate povišen krvni tlak, ako ste šećeraš ili bubrežni bolesnik)
      – urina – sediment i urinokultura (ako imate ili ste imali infekciju mokraćnih puteva, ako idete na urološku, ginekološku ili veliku ortopedsku operaciju)
    • b. EKG:
      – svi muškarci stariji od 40 g.
      – sve žene starije od 50 g.
    • c. Nalaz kardiologa:
      – ako se liječite od neke srčane bolesti
      – ako imate bilo kakvih problema sa srcem ili ako Vaš liječnik sumnja na neku srčanu bolest treba Vas uputiti kardiologu bez obzira na broj godina ili veličinu kirurškog zahvata
    • d. Rentgenska slika pluća:
      – sve osobe starije od 60 g.
      – svi pušači stariji od 40 g.
      – sve osobe s poznatom bolesti pluća i srca, ili osobe s malignom bolesti
      – bolesnici kod kojih se predviđaju veliki operacijski zahvati u prsnom košu i/ili trbuhu
      Svi Vaši nalazi ne smiju biti stariji od 3 mjeseca. Ako niste imali nikakvu bolest pluća rentgenska slika može biti stara do 1 godine.
  5. Osobe oboljele od kroničnih bolesti (bolesti srca, pluća, bubrega, jetre, štitnjače, šećerna bolest i sl.) koje redovito uzimaju odgovarajuće lijekove i kontroliraju se kod odgovarajućeg specijaliste, trebaju ponijeti zadnji specijalistički nalaz i odgovarajuće laboratorijske nalaze. Nalazi ne smiju biti stariji od godinu dana. Ako vam Vaš osobni liječnik ne napiše popratno pismo s popisom lijekova koje trošite, bilo bi dobro da ponesete originalne kutijice i pokažete ih anesteziologu prilikom pregleda. Prije nego što dođete na pregled kod anesteziologa dobit ćete jedan list papira na kojem se s jedne strane nalazi upitnik, koji morate ispuniti samostalno ili uz pomoć sestre. S druge strane se nalaze upute koja Vam ukazuju na to kako se trebate ponašati prije dolaska u operacijsku salu. VAŽNO je da dobro pročitate te upute, te svaku nejasnoću razjasnite s anesteziologom. Svojim vlastoručnim potpisom garantirate da ste pročitali i razumjeli upute. Nakon što ste obavili pregled dobit ćete pismeni nalaz i mišljenje anesteziologa o Vašoj sposobnosti za operativni zahvat, odnosno anesteziju. Na tom nalazu se često nalaze uputstva za Vaše ponašanje prije dolaska na operaciju, upute kako i kada da popijete svoju redovitu terapiju, ili se nalaze preporuke za izvođenje dodatnih pretraga koje morate obaviti prije davanja konačnog mišljenja. Zbog toga je VAŽNO da Vaš liječnik ili kirurg vidi taj nalaz i da se postupi prema njemu, jer često se dogodi da pacijentima koji ne poštuju upute i preporuke anesteziologa bude odgođena operacija. Nemojte da se to dogodi i vama! Kad jednom dobijete nalaz to nije apsolutna garancija da ćete biti anestezirani. Ako se Vaše zdravstveno stanje promjeni u tolikoj mjeri da to utječe na sigurno izvođenje operacije i anestezije, anesteziolog koji bi Vas trebao anestezirati može odgoditi operaciju dok se Vaše stanje ne poboljša.

Kako se ponašati prije operacije? (NA VRH)
Nakon što Vam je postavljena indikacija za kirurško liječenje bolesti, s kirurgom se dogovarate o terminu operacije. Taj vremenski period trebate iskoristiti za poboljšanje općeg stanja organizma, te za modifikaciju režima liječenja nekih bolesti. Tjelesna aktivnost? Tu nema nekih posebnih ograničenja. Budite aktivni koliko to dopušta Vaše zdravstveno stanje. Na taj način poboljšavate tjelesnu kondiciju, jačate imunološki sustav, te omogućujete organizmu da se lakše oporavi od kirurškog zahvata i prije se vraćate svom normalnom načinu života. Tjelesna težina? Svatko s prekomjernim brojem kilograma trebao bi do operacije smanjiti, što je više moguće, svoju tjelesnu težinu. Kod osoba s velikom tjelesnom težinom povećan je srčani rad, povišen je krvni tlak, često je povišen šećer u krvi, mijenja se mehanika disanja i opterećen je čitav koštano-mišićni sustav. Pretjerano nakupljanje masnog tkiva u području prsnog koša, vrata i glave ponekad čini endotrahealnu intubaciju (postavljenje cijevi (tubusa) za disanje i dostavu anestezioloških plinova u dušnik) otežanom ili čak nemogućom, što može kobno završiti. Kod debljih osoba potrebno je davati veću količinu anestetika, a kako se većina anestetika zadržava u masnom tkivu, takve osobe su duže pod njihovim utjecajem, teže i duže se bude. Kako takvim osobama treba puno više vremena da im se vrati dovoljna mišićna snaga koja omogućuje dostatno disanje, one su podložnije razvoju upale pluća koja može imati koban ishod. Također je produženo i otežano zarastanje operacijske rane. Zubi? Sve pokvarene i klimave zube trebate popraviti prije operacije! Osim što pokvareni zubi mogu biti opasan izvor infekcije u poslijeoperacijskom periodu, često se događa da takvi zubi, prilikom intubacije ili nekog drugog postupka u usnoj šupljini, puknu, a ako pri tom zub upadne u pluća može izazvati po život opasne komplikacije. Ako imate pokvarenih ili klimavih zuba, obavezno o tome obavijestite svog anesteziologa! Pušenje? Svakako prestanite pušiti! Kod pušača se javlja povišeni krvni tlak, sužavaju se krvne žile srca, ubrzan je srčani rad, smanjuje se količina kisika u krvi. U plućima osoba koje puše stvara se velika količina sluzi koja otežava disanje, izaziva kašalj i čini pušače osjetljivijim na razvoj respiratorne infekcije i po život opasne upale pluća. Alkohol? Svakako prestanite koristiti alkoholna pića! Alkohol dovodi do oštećenja jetre, mozga, krvnih žila, živaca, bubrega, … Budući da se anestetici razgrađuju većinom u jetri i izlučuju bubrezima svako oštećenje tih organa dovodi do promjene njihovog metabolizma, te je teško reći kako će se oni ponašati u organizmu oštećenom alkoholom. Također se često kod alkoholičara nakon anestezije ili nekoliko dana nakon operacije javlja tzv. «alkoholno ludilo» koje može biti veoma neugodno za samog bolesnika, njegovu obitelj, te bolničko osoblje. Međutim, nisu nepoznati ni smrtni slučajevi uzrokovani «alkoholnim ludilom». Ako redovito koristite alkoholna pića, obavezno o tome obavijestite svog anesteziologa! Lijekovi? Lijekove koje redovito pijete, nastavljate piti sve do dana operacije. Svoju redovitu jutarnju terapiju OBAVEZNO popijte i rano ujutro prije operacije, bez vode ili s jako malo vode. Prilikom dolaska u bolnicu, ponesite sve svoje lijekove koje pijete, jer se može dogoditi da tih lijekova u bolnici nema. Izuzetak predstavljaju Andol, Aspirin, Voltaren, Lubor, Erazon, Ibuprofen, Analgin koje treba prekinuti uzimati 7 dana prije operacije (to su lijekovi koji otežavaju zgrušavanje krvi, te zbog toga može biti produženo krvarenje za vrijeme i nakon operacije). Također, Pelentan i Marivarin treba prestati uzimati 4 dana prije operacije, no istovremeno treba početi s terapijom niskomolekularnim heparinom koji se daje potkožno. To se provodi pod kontrolom liječnika, a prije same operacije trebate otići kod specijaliste transfuziologa na kontrolu, i koji će dati svoje mišljenje o operaciji, te dati svoje preporuke o poslijeoperacijskom nastavku liječenja. Tablete za snižavanje šećera pijete kao i obično, no na dan operacije izostavljate jutarnju dozu. Ako se tabletama ne postiže zadovoljavajuća razina šećera u krvi preći će se na terapiju Inzulinima. Radi toga je dobro da dođete u bolnicu barem dva, tri dana prije operacije. Također, prije operacije trebate otići specijalisti dijabetologu koji će dati svoje mišljenje i dati preporuke za poslijeoperacijsku kontrolu šećera. Ako redovito uzimate neke lijekove, obavezno o tome obavijestite svog anesteziologa! Biljni i svi drugi «alternativni» lijekovi? Trebali bi prestati uzimati takva sredstva najmanje 7 dana prije operacije. Zbog slabo ispitanih svojstava tih lijekova, nitko sa sigurnošću ne može znati kako će se ponašati u kombinaciji s anesteticima, i hoće li to dovesti do nekog oštećenja u organizmu. Prijeoperacijsko gladovanje i žeđanje? Ako u bolnicu dolazite ujutro, na dan operacije trebate se pridržavati određenog režima ograničavanja unosa hrane i tekućine. Taj režim vrijedi kako za bolničke pacijente, tako i za pacijente koji na operaciju dolaze od kuće. Njegova svrha nije izgladnjivanje pacijenata nego osiguravanje što bezopasnijeg izvođenja anestezije (kod punog želuca, prilikom uvoda u anesteziju, može doći do povraćanja želučanog sadržaja koji ulazi u pluća i izaziva tešku upalu pluća, često sa smrtnim ishodom). Preporučeni režim za odrasle:
– 6 sati prije operacije zabranjeno je jesti
– 4 sata prije operacije zabranjeno je piti
Preporučeni režim za djecu:
– 6 sati prije operacije zabranjeno je jesti
– 4 sata prije operacije zabranjeno je piti mlijeko
– 2 sata prije operacije zabranjeno je piti vodu
Ako ste slučajno jeli ili nešto popili prije operacije, obavezno to recite svom anesteziologu! Nemojte ni slučajno slušati «dobronamjernike» koji vam savjetuju da zatajite taj podatak, jer nećete ići na operaciju, naime posljedice ćete snositi vi, a ne oni. Bolje je na kratko odgoditi operaciju nego dopustiti da Vam se nešto loše dogodi.

Povezane klinike i odjeli