KBC Osijek

Prvi zapis o anesteziji nalazimo u prikazu rada Kirurškog odjela Zakladne bolnice u Osijeku iz 1876 godine. Spominje se opća anestezija kloroformom koju je izveo pomoćni liječnik, dr Flesch, zadužen za primjenu anestezije na kirurško-ginekološkom odjelu. Anestezija je nesumnjivo primjenjivana i ranije, ali to nije bilo dokumentirano u operacijskim izvješćima. U kasnijim bolničkim izvješćima (1894-1895) navodi se broj i vrsta učinjenih anestezija te se uz narkozu kloroformom, spominje lokalna anestezija kokainom i kloretilom. Od 1895. godine upotrebljava se eter, spominje se rektalna primjena kloralhidrata te lumbalna anestezija. Odluku o izboru vrste anestezije donosi stariji liječnik, dok su izvršitelji mlađi liječnici ili obučene seste i bolničari. Od 1919. godine koristi se isključivo eter, a napušta kloroform. Dr. Florschutz uvodi Schimmelbuschov uređaj za primjenu etera, a potom intraduralnu i intravensku anesteziju. Smatra se zaslužnim za uvođenje „bezbolnog porođaja“ klizmama ulja i etera. U to vrijeme često se primjenjuje lokalna anestezija. Nabavkom Roth-Dragerovog anesteziološkog aparata s nadtlakom, dr Josip Benčević (1931) postavlja temelje suvremene anesteziologije. Kasnih 40-tih počinje se tijekom izvođenja anestezije primjenjivati kisik. Anesteziju još uvijek izvode mladi liječnici, obično specijalizanti kirurških struka, te priučene sestre ili bolničari. Ranih 50-tih nabavljena su dva anesteziološka aparata, čime su ostvareni preduvjeti za izvođenje endotrahealne anestezije s mogućnošću kontrole disanja. Prim. dr. Krešimir Janoši prvi je liječnik koji je prošao formalnu edukaciju iz anesteziologije. 1955. godine upućen je na 6-mjesečni tečaj u Kiruršku kliniku Rebro u Zagrebu. Po povratku u Osijek provodi edukaciju nekolicine medicinskih tehničara i utire temelje buduće anesteziološke službe. Unatoč nastojanju Prof. Dr Branka Miloševića da se anestezijom bave isključivo liječnici, potonja je još neko vrijeme bila pretežito djelatnost bolničara. Tijekom 1965. godine upućeno je pet medicinskih sestara s operativnih odjela Opće bolnice Osijek na tečaj iz anesteziologije na VMA u Beogradu. Tijekom dvogodišnjeg školovanja one su bile obučene za samostalno vođenje anestezije. Temeljni su anestetici u to vrijeme bili eter i oksidul. Eter se primjenjuje otvorenom metodom ili preko rasplinjača na anesteziološkom aparatu. 1967. godine uveden je novi hlapljivi anestetik halotan, koji postupno istiskuje eter iz kliničke primjene. Opća anestezija za kratkotrajne ambulantne intervencije izvodi se propanididom, novim intravenskim anestetikom. U razdoblju od 1968-1971 godine nabavljeno je sedam Dragerovih aparata za anesteziju, čime su zadovoljene potrebe većine operativnih odjela u bolnici. Dr. Ida Krleža prvi je specijalist anesteziologije i voditelj Odjela za anesteziologiju u Općoj bolnici Osijek. Specijalizaciju je završila u Zagrebu 1969. godine. Zahvaljujući podršci tadašnjeg ravnatelja, dr Martina Dičića, koji je uvidio svrhovitost centralizirane anesteziološke službe, u srpnju 1970. godine utemeljen je samostalni Odjel za anesteziologiju i reanimatologiju. Ranih 70-tih pristiže još nekoliko specijalista i mladih liječnika zainteresiranih za specijalizaciju iz anesteziologije. Postupak vođenja anestezije u potpunosti prelazi u nadležnost liječnika. Slijedom toga primjenjuju se novi lijekovi i postupci. 1969. godine uvedena je tehnika neurolept-anestezije, a 1972. godine je prvi put primijenjen intravenski anestetik ketamin. S velikim uspjehom se primjenjuju različite tehnike regionalne anestezije, posebice epiduralna. Nazočnost dovoljnog broja specijalista i školovanih anestetičara omogućuje da se potkraj 70-tih na Odjelu može provoditi edukacija liječničkog i srednjeg kadra iz drugih ustanova. Anesteziolozi su od početka sudjelovali u liječenju teških bolesnika u Jedinici intenzivnog liječenja (JIL), koja je bila u nadležnosti kirurga. 1984. godine su unutar Odjela formirane dvije radne jedinice, Odsjek za anesteziologiju i reanimatologiju i Odsjek intenzivnog liječenja, pa je sukladno tome promijenjen naziv u Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. JIL u potpunosti prelazi u nadležnost anesteziologa, a za voditeljicu je imenovana dr. Dubravka Jovandžikova. Anesteziolozi raspoređeni u JIL od početka su imali ključnu ulogu u programu eksplantacije organa. Dr Jovandžikova bila je prvi koordinator za eksplantaciju u Općoj bolnici Osijek. Tijekom domovinskog rata djelatnici Odjela za anesteziologiju bili su angažirani na svojim radilištima u bolnici, ispomagali su u drugim ustanovama ili bili na terenu u sklopu mobilnih kirurško-anestezioloških timova. Ratna zbivanja pridonijela su određenim kadrovskim promjenama.
U travnju 1992. godine je za voditelja Odjela imenovan dr Boris Kratofil. Dr Ida Krleža umirovljena je 1993. godine. 1989. godine otvorena je Anesteziološka ambulanta namijenjena obavljanju prijeoperacijskih pregleda i liječenju boli. Također je obnovljen prostor i proširen kapacitet JIL-a od 8 na 12 bolesničkih postelja. U travnju 1997. godine za voditelja Odjela imenovan je dr Zlatko Houra, koji istodobno preuzima funkciju koordinatora za eksplantaciju u Kliničkoj bolnici Osijek. Tijekom 1997. godine Jedinica intenzivnog liječenja opremljena je suvremenim respiratorima i modularnim hemodinamskim monitorima. Od 1998. godine Odjel je nastavna baza Katedre za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku tako da dio liječnika sudjeluje u provedbi dodiplomske i poslijediplomske nastave. Potkraj 1998. godine otvorena je Ambulanta za hiperbaričnu oksigenaciju. Tijekom 2001. godine operacijske dvorane u zgradi Nove kirurgije opremljene su suvremenim aparatima za anesteziju i pratećim monitorima vitalnih funkcija. U svibnju 2002. godine za voditeljicu Odjela imenovana je dr Dubravka Ivić. Tijekom 2003. godine Anesteziološka ambulanta podijeljena je u dvije zasebne radne jedinice, Ambulantu za prijeoperacijske preglede i Ambulantu za liječenje boli. Potonja je među prvim ambulantama tog tipa u Hrvatskoj. Iskustvo stečeno tijekom dugogodišnjeg rada u ambulanti pridonosi razvoju ideje o hospitalnom liječenju u stanjima tvrdokorne boli. Od kraja 2003. godine ispunjeni su prostorni i kadrovski uvjeti za stacionarno liječenje boli te je prema HZZO-u upućen zahtjev za formalnim, administrativnim priznavanjem odsjeka za liječenje boli. Od 2002. do 2004. godine nabavljeno je sedam suvremenih aparata za anesteziju i dva respiratora za JIL. Pošto je u anesteziologiji, reanimatologiji i intenzivnom liječenju odgovarajuća tehnološka opremljenost, uz znanje, ključan preduvjet dobroj kliničkoj praksi, težimo da u što skorije vrijeme nabavimo opremu koja još nedostaje te da zastarjele uređaje na pojedinim radilištima zamijenimo novim.