KBC Osijek

01.04.1940. godine osniva se neuropsihijatrijski odjel u osječkoj Zakladnoj bolnici, a za prvog predstojnika dolazi primarijus dr. Ivo Glavan, specijalist neuropsihijatar. Odjel se tada sastojao od dvije sobe s 14 kreveta za muške bolesnike u podrumu Internog odjela i 2 manje sobe s po 8 kreveta za bolesnice u potkrovlju Dermatovenerološkog odjela. 1957. godine odjelu su dodijeljene nove prostorije u zgradi bivšeg Higijenskog zavoda s ukupno 54 postelje u tri etaže te mu se odobrava tri specijalizanta. Stvoreni su uvjeti za uvođenje novih dijagnostičkih metoda: pregleda likvora, nativnih i kontrastnih rendgenoloških pretraga, elektrostatus i tada korištene metode fizikalne terapije: galvanizacija, faradizacija, dijatermija, termoterapija, aktinoterapija, jonomodulacija. Prim. dr. Ivo Glavan zadužio je osječku i hrvatsku neurologiju prvim udžbenikom neurologije još u 1937. godini, tiskano u Zagrebu u vlastitoj nakladi. 1940. godine premješten je po potrebi službe u Huttler-Kollhofer-Monspergerovu Zakladnu bolnicu u Osijeku, gdje organizira i rukovodi prvim neuropsihijatrijskim odjelom u Osijeku, tada jedinim u Slavoniji. Poslije 23 godine rukovođenja tim odjelom, a poslije 39 godina bolničke službe, podnosi ostavku i 1962. godine odlazi u mirovinu. 1970. godine Klinički bolnički centar Osijek je povodom 50-te obljetnice dolaska primarijusa Ive Glavana na rad u Osijek postavio reljef s likom primarijusa Ive Glavana, a koji se nalazi na Klinici za neurologiju. Grad Osijek dodjeljuje mu nagradu za životno djelo, a u Osijeku i umire 25.07.1977.g. u 80-toj godini života.
Od 1963.-1975.g. Odjel neuropsihijatrije vodi prim. dr. Atif Maglajlić. Tijekom tog vremenskog perioda izražena je tendencija razvoja užih područja neurologije, istovremeno s uvođenjem novih dijagnostičkih metoda. Pod kraj tog toga razdoblja u okviru neurologije organizacijski postoje: Odsjek za cerebrovaskularne bolesti, Odsjek za epilepsiju i smetnje svijesti, Odsjek za neuromuskularne bolesti, Odsjek za pedoneuropsihijatriju, Odsjek psihomedicine saobraćaja. 1967. godine počinje s radom Dnevna bolnica, u kojoj se tijekom dana liječilo 25 bolesnika. Posebna pozornost usmjeravala se na psihomedicinu saobraćaja, s nizom simpozija na tu temu s međunarodnim sudjelovanjem. 1964. godine osnovan je na odjelu i Centar za psihomedicinu saobraćaja, koji 1969. godine prerasta u Institut za psihomedicinu saobraćaja.
1975. godine nakon prerane smrti prim. dr. Atifa Maglajlića, rukovođenje odjela preuzima njegov asistent, kasniji profesor neurologije zagrebačkog Medicinskog fakulteta, dr. Stanko Milić. S određenim kašnjenjem 1987. godine dolazi do osamostaljenja Neurološkog i Psihijatrijskog odjela, koji u međuvremenu stječu naziv klinike. 1992. godine tijekom ratnih zbivanja u Hrvatskoj, određeni broj suradnika Neurološke klinike odlazi čime se stvara stanoviti poremećaj u dotadašnjem funkcioniranju nastave, znanosti i struke. Odjel gubi naziv klinike zbog nedovoljnog broja liječnika sa znanstveno-nastavnim zvanjima.
1.8.1995. godine Prof. dr. sc. Boško Barac, redoviti profesor neurologije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu postaje voditelj odjela neurologije te dislociranog studija neurologije u Osijeku. Nakon dužeg niza godina marljivog rada, prof. dr. sc. Boško Barac uspijeva u potpunosti u svom nastojanju vratiti status klinike sada već iznova obnovljenoj Klinici za neurologiju. Klinika za neurologiju Kliničkog bolnice Osijek stekla je naslov Klinike za neurologiju 18. travnja 2002. godine jer je ispunila sve uvjete predviđene pravilnikom o stjecanju naziva Klinike. 2002. godine mjesto predstojnika Klinike za neurologiju preuzima prof. prim. dr. sc. Silva Butković Soldo, dr. med. specijalist neurolog. Dvije godine nakon što je stekla naziv Klinika za neurologiju Kliničke bolnice Osijek, 2004. godine organiziran je Prvi kongres iz neurorehabilitacije i restauracijske neurologije s međunarodnim sudjelovanjem pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Ministarstva obrazovanja i športa RH, te Osječko baranjske županije, i to u gradu Osijeku. Pokazao se velik odaziv uglednih stručnjaka iz inozemstva te značajan broj aktivnih sudionika s vlastitim znanstvenim prilozima.
Četvrti kongres Hrvatskog neurološkog društva održan je 2004. godine u Osijeku, u organizaciji Kliničke bolnice Osijek, Hrvatskog neurološkog društva, Medicinskog fakulteta i Klinike za neurologiju. Održana su još tri kongresa iz neurorehabilitacije i restauracijske neurologije, u organizaciji prof. prim. dr. sc. Silve Butković Soldo, 2007., 2010. i 2013. godine. Također je održano nekoliko poslijediplomskih tečajeva prve kategorije, na temu parkinsonizma i poremećaja pokreta, multiple skleroze, kognitivnih poremećaja, dijagnostike i liječenja vrtoglavica, također u organizaciji Medicinskog fakulteta i Klinike za neurologiju.
2012. godine Klinika za neurologiju KBC Osijek stječe naziv “Referentni centar za neurorehabilitaciju i restauracijsku neurologiju”. Od 2002. godine do danas na Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Osijek radi 28 liječnika, od kojih su četiri sveučilišna profesora (od toga jedan redoviti profesor u trajnom zvanju), jedan docent, pet doktora znanosti, dva magistra znanosti.