KBC Osijek

Interna medicina postoji u “varoškom špitalu” iz 1779.g.Liječenjem bolesnika bave se slabo medicinski obrazovani kirurzi – ranarnici. Nadzor nad bolnicom vrši gradski fizik. 1870.g. dolazi prvi diplomirani liječnik dr Franjo Quiring. Bolnica je premalena I proširuje se . Otvarenjem nove bolnice 1884.g. nosi naslov Huttler-Kohlhoffer – Monspergova zakladna bolnica. Njegom bolesnika bave se sestre milosrdnice reda sv. Vinka. Prva povijest bolovanja pronađena je 1887.g., a bolnički dan iznosio je 75 novčića. 1893.g. dolaskom Vatroslava Schwarza u Osijek provodi se temeljna reorganizacija i provode mnogostrane aktivnosti: poticanje liječnika na zdravstveno-stručnu aktivnost, radovi na području javnog zdravstva i medicinske publicistike, skupljanje medicinsko-povijesne građe o osječkoj bolnici i zdravstvu u Osijeku. Otvaranje bakteriološkog laboratorija, uređenje kemijskom laboratorija i prosekture što pridonosi boljoj dijagnostici i terapiji. Uveden je plin, vodovod, uređene kupaonice i bolnička kuhinja, uveden telefon , postavljenje "teglića za dizanje jela".
1902.g. dr . Scwarz odlazi , a ravnatelj bolnice postaje Alfons Muža, koji ne vodi toliko „energičnu brigu” o usavršavanju mladih liječnika, nabavljen prvi rtg aparat. U to vrijeme najveća i najteža preokupacija”unutarnjih bolesti su zarazne bolesti i tuberkoloza pluća”. 4 ratne godine I svj. rata unazadile su interni odjel, bolesnici su slabo ili nikako liječeni, nestašica lijekova , hrane i rublja za bolesnike. Dr Branko Muačević 1920.g. preuzima upravu bolnice i interni odjel. Pomoćnica u radu bila mu je S. Milecija Legiša, koja je dugih godina svog službovanja na Internom odjelu svestrano i vrlo umješto davala praktične pouke generacijama mladih liječnika. 1929.g. na interni odjel dolazi dr Oton Fischer. Bavio se kemijom i donosi najnovije tekovine medicinske nauke, koju je upoznao u inozemstvu. Udara temelje novom kemijskom-serološkom laboratoriju. U početku za interni odjel, a potom za potrebe ostalih bolničkih odjela. Objavljuje se velik broj njegovih stručnih publikacija u našim i stranim med. časopisima. U II svjetskom ratu žestoko bombardiranje Osijeka oštetilo je i bolničke zgrade. 1949.g. dolazi prim.dr. Pavao Herceg, svesrdno se posvećivao odgajanju mladih liječnika i srednjeg med. osoblja. 1954.g. prim.dr. Čedomil Vugrinčić dolazi na interni odjel i dolazi do temeljne reorganizacije internog odjela što dovodi do postizanja visokog stručnog ugleda internog odjela. . Po svom dolasku osnovao je Savjetovalište za dijabetičare. 1968.g. rukovođenje odjela preuzima prim.dr. Ivan Vlahović, dolazi do još izraženije diferencijacije prema granama interne medicine. Od 1968. godine se organiziraju stručni sastanci internista Slavonije uz koje aktivno sudjeluju i internisti iz cijele zemlje. U Osijeku je 1970.g. održan II Sastanak internista Hrvatske, a 1972.g. IV sastanak internista Hrvatske i Slavonije. Izdaju se zbornici radova sa tih sastanaka. U svrhu poboljšanja rada adaptira se podrum. Izgrađuje se ambulantni trakt sa deset spec. Ambulanti , posebnim prostorijama za elektrokardiografiju, rtg pretrage i laboratorij. U prizemlju se adaptira odjel za intenzivnu njegu , od toga 4 kreveta pripadaju koronarnoj jedinici.
1976.g. rukovođenje internim odjelom preuzima prof.dr.sc. Ivica Čandrlić koji je interni odjel podijelio na odsjeke, omogućio razvoj subspecijalizacije unutar internog odjela što je u konačnici rezultiralo prerastenjem internog odjela u kliniku za internu medicinu. Prof.dr.sc. Ivica Čandrlić time postaje prvi predstojnik klinike i jedan je od osnivača studija medicine u Osijeku. Zaslužan je za renoviranje interne klinike koje je završeno 1986.godine. Prof.dr.sc. Ante Ivandić je bio predstojnik klinike od 1993.g. do 2002.godine. Od 1990. do 1998.g. bio je voditelj studija za medicinu ,a od 1998.g pročelnik katedre za internu medicinu. Osnivač je Regionalnog centra za dijabetes i društva za zaštitu od dijabetesa. Od 2002.g. predstojnik klinike je prof.dr.sc. Aleksandar Včev, prim.dr.med. koji je ujedno i pročelnik katedre za internu medicinu.